ZLATAR

img

Znaš li gde me vodiš? - Znam !

- Jesi li sigurna da je ovo pravi put ?

- Nema drugog puta , moramo proći preko Zlatibora.

- Nigde nisam sreo ovoliko krivina ,nema im kraja. Ej , Stevane , Stevane ,šta si doživeo ? Umesto da si na Grosglokneru , ti se mučiš po nekakvim bespuću ! Šta sam mogla ?

Bila sam mlada , imala sam tridesetak godina i putovala sam sa suprugom Stevanom Šeferom na otvaranje svoje izložbe koja se održavala u Domu kulture u Novoj Varoši. On je Srbiju slabo poznavao , pogotovo ne ovako “egzotične “ krajeve.Zato sam molila Boga da što pre stignemo jer smo bili zarobljeni u carstvu krivina koje su najčesće bile pod pravim uglom ili u obliku osmica. Utonuli smo svako u svoje misli pa je tako Nova Varoš izronila iznenada.

U Domu kulture sve je već bilo svečano . Dočekao nas je ljubazni direktor Pero Mandić , osoblje je bilo na nogama, izložba postavljena , plakati po celom gradu .Danas zvuči neverovatno , ali ima jos živih ljudi koji mogu posvedočiti : na otvaranju izložbe , sto unutra , sto ispred Doma , bila je , bezmalo , cela Nova Varoš ! Pero Mandić je po drugi put bio domaćin moje izložbe. Prvi put 1978. godine , kada je takođe u Domu kulture dočekao moje slike sa izložbe iz Skoplja.

Tada mi je ovde ostala polovina slika i ja sam često isticala : - Ni manjeg mesta ni više slika nije prodato!

Ali tada je u gradu radilo puno firmi , privreda je cvetala. Posle sjajnog gostoprimstva Steva se malo otkravio. Čak je i poverovao da i u tako tamnoj noći mogu da budem pouzdan vodič do Kardiovaskularnog centra na Zlataru iznad Nove Varoši. Ja sam već godinama dobro poznavala ovaj kraj i zavolela ga nekom čudesnom ljubavlju koja nesmanjenim intenzitetom traje do danas.

img

Kad smo se krivudavim asfaltnim putem , kroz jele i borove ,iza leđa Hotela “Panorama” popeli na vrh ,dočekala nas je magična atmosfera : ispod modrog nebeskog svoda istačkanog sitnim sjajnim zvezdicama u čijem je okrilju isijavao mladi mesec , poput nebeske kapije, stajao je grandiozni i monumentalni Kardiovaskularni centar .

Ujutru je Steva rano ustao, otišao po novine i obišao Centar . Bio je oduševljen : - Pa ovo je fascinantno , nisam ti verovao da ovako nešto ovde postoji !

A brda okolo su kao venac Karavanki u Sloveniji , dok cela panorama pre podseća na Tirolsku oblast. Od te 1985.godine dolazili smo svaki čas na Zlatar u razna godišnja doba.Prepešačili smo sva okolna brda.

Dešavalo se da pešačimo po petnaestak kilometara penjući se sa brda na brdo jer su nas ona privlačila svojom neverovatnom magijom, onda iz nekog sela sačekamo lokalni autobus koji nas vrati u Novu Varoš a iz nje opet pešačimo do Centra.

Tako smo pravili koncentrične krugove po Zlataru hodajući izmedju livada procvetale heljde , koja na ovoj, 12oo.metara nadmorskoj visini, izvanredno uspeva, pa izmedju stada ovaca i krava, preko potoka, pored izvora, pa ispod i između visokih, jedrih i zdravih borova. Obilazili smo seoske škole u Drmanovićima , Akmačićima i Aljinovićima, ulazili zimi u seoska domaćinstva.

Više i ne znamo koliko puta smo se ovde obreli , ali kadgod smo se vraćali s mora, vraćali smo se preko Nove Varoši da bismo dan-dva do nedelju dana boravili na Zlataru. Zbog blagih mediteranskih vetrova, zbog pejzaža, zbog kiseonika , zbog najvećeg broja sunčanih sati u godini, zbog čudesne energije, zbog nečeg neobjašnjivog što nas neobično vezuje a ne znamo tačno šta je to ?!Tako je i sa drugima. Ko ovde samo jednom dođe stalno se vraća. U međuvremenu boravili smo i posetili skoro sve planine u celoj eks Jugoslaviji. Svaka je lepa , čudesna i neobična na svoj način.Svaka ima svoju čaroliju , ali postoje samo tri planine na kojima moj boravak liči na preporod , a to su :Durmitor , Mitrovac na Tari i Zlatar koji mi je najjasniji i najprisniji. Kad kročim na Zlatar , kao da kročim u neki svečani prostor i moja se sva čula ozare njegovom beskonačnom lepotom.

Godinama unazad razmišljala sam šta je to što Zlatar ima a druge planine nemaju ili ako imaju , nemaju dovoljno ?Premeravala sam odnos neba i zemlje , gledala u oblake, procenjivala brda, upoređivala , analizirala ,ali odgovor nisam dobila razumom već srcem. Na Zlataru se i srce i mozak opuste i neke čudesne , tanane energetske niti , kao najsuptilnije tkanje prođu kroz celo naše telo. Kao da nas anđeoske sile ljuljaju svojim krilima ?

imgPre mene stručnjaci su zaključili da je Zlatar jedna od naših retkih planina koja upija u sebe kosmičke sile i usmerava ih prema posebnim tačkama u podnožju. Zlatar je poput ognjišta – žarista koje sakuplja ogromnu količinu kosmičkih energija koje na Zemlju stižu iz raznih izvora beskonačnog Univerzuma.U centru ove planine kao iz srca u čovečjem organizmu , dragocene kosmičke energije potiskuju se kroz podzemne puteve prema podnožju i izviru negde na površinu.Tamo gde izviru sagrađeni su manastiri , ili su bujne šume, ili izvori pitke vode,ili plodne njive i cvetne livade. Jedna od takvih tačaka u koju se uliva energija iz podzemnih puteva Zlatara, jeste i mesto na kojem je u 13. veku podignut manastir Mileševa kraj Prijepolja, 3o. kilometara od Nove Varoši.U ovo sam sigurna jer sam više puta proveravala smer energije i kretala se po nevidljivim ali jasno trasiranim impulsima iz prirode.

Kad ste na livadi – platou pored Kardiovaskularnog centra , ne treba Vam ni kompas ni veliko znanje da osetite božanske impulse prirode i posebne vibracije energetskih i geološko – bioloških struktura predela. I nije slučajno kardiohirurg , pokojni Bane Đorđević , pre 4O.godina inicirao da se bas na ovom mestu podigne jedinstven kardiovaskularni centar u koji su dolazili pacijenti na rehabilitaciju posle infarkta srca i srčanih operacija. Oni su šetali sa ugrađenim pejsmejkerima po okolnim brdima a priroda je svojim plemenitim zračenjem uspostavljala ponovnu ravnotežu u njihovom organizmu.

Da li su to energetske sile iz višeg duhovnog nivoa , ne znam,ali ovde nešto povoljno zrači i svakome pomaže da se brzo oporavi i povrati normalan rad srca. Nije potrebno da imate posebna znanja iz medicine , nije potrebno ni da ste pismeni , ako se ovde nađete, osetićete brzi preobražaj u pozitivnom smeru. Biljke , trave , ptice , borovi …,toliko su osetljivi na nežnost i toplinu i odmah Vas prigrle, opuste i počinju da Vas leče. Zato je Zlatar sam po sebi prirodan hram sačinjen od plemenitog naboja i savršene životne energije .

Pisano na Zlataru Od Ivanjdana do Petrovdana , 2o1o